Povijest samostana
Povijesni prikaz života i djelatnosti samostana
Franjevački samostan Gospe od Snijega u Cavtatu izrastao je iz zajednice franjevačkih samostana, Dubrovačke franjevačke provincije daleke 1484. godine. Nastao je u Cavtatu čija povijest ima daleku i slavnu prošlost (iz ilirskog, grčkog i romanskog vremena). Prvu fazu izgradnje vodili su dubrovački franjevci svojim nastojanjima i sredstvima, milodarima i pomoću Republike: i naknadna u izvedbi dubrovačkog vlastelina Franje Gučetića (do 1490. god.). Motivi osnutka samostana različiti su kod svakog samostana, a specifičnost kod samostana Gospe od Snijega, kao i onog Porođenja blažene Djevice Marije na Lopudu je to što nastaju iz potrebe zajednica franjevačkih samostana s tla Dubrovačke Republike kao i same Republike. Kada je riječ o samostanu u Cavtatu, motivi su crkveno – političkog karaktera: formiranje zasebne, samostalne, administrativne jedinice franjevačkih samostana na tlu Dubrovačke Republike – Dubrovačke franjevačke provincije. Motiv osnutka samostana bio je obratiti stanovnike, starosjedioce Konavala s bogumilstva, nakon što su kupnjom Konavala došli pod vlast Republike. Istočni dio Konavala kupljen je 1419. godine od Sandala Hranića, a zapadni 1426. Godine od Radoslava Pavlovića. Zbog istog motiva osniva se samostan i u Stonu. U Orebiću je samostan otvoren zbog poštovanja prema blaženoj Gospi, čija je slika “čudesno doplivala na njegove žale”; ali i da imaju posmatračnicu s koje će nadzirati kretanje venecijanskih brodova kanalom ispod njega; otok Daksa, poklon je dubrovačkog vlastelina Sabina Getaldića braći, ali je bila i mnogim Dubrovčanima omiljena oaza za “život s Bogom”. U Rijeci Dubrovačkoj samostan grade braća Misije iz Bosne da bi imali pogodno tlo za tjelesnu i duhovnu okrepu. Braća Misije iz Bosne grade samostane u Stonu i Slanom, ali sredstvima Republike, te milodarima i prihodima dijelova desetine iz Lisca; u Stonu zbog misije koju su vršili u Bosni: obraćanje starosjedilaca s bogumilstva. U Slanome, motiv osnutka samostana bila je pastorizacija nekih obližnjih mjesta, poput Popova polja. U Kunu ih je pozvao, po želji i traženju naroda, biskup Vicko Lupi, i sam franjevac, da budu čuvari svetišta Loretske Gospe i na ispomoć u pastorizaciji prostrane župe s mnogo zaseoka.
Izgradnja samostana
Samostan Gospe od Snijega nastao je kako bi ga Mala braća s tla i na tlu Dubrovačke Republike mogla nesmetano i na svoj vlastiti način ostvariti, a sve u poslanju franjevačkog reda. “Ne samo živjeti nego i drugima koristiti.” Pri izgradnji samostana vidno su istaknute dvije faze gradnje: prvotna, koju su izveli dubrovački franjevci svojim nastojanjima i sredstvima, milodarima i pomoću Republike; i naknada – koju je izveo dubrovački vlastelin Franjo Gučetić svojim vlastitim sredstvima. Prva faza bila je završena 1484., a druga 1490. godine. U toj prvoj fazi izgrađuje se mali, skromni samostan, koji je u drugoj fazi povećan i proljepšan. U konstruktivnom stanju klaustar je izvoran, ima oblik kvadrata. Nad srednjim lukovima sa svih strana ima po jedan reljef. S južne strane Madona s djetetom, s istočne strane franjevački grb, sa sjeverne strane medalja s neznanim monogramom i sa zapadne strane nepoznat grb.
Arhitektura samostana
Otvoreni klaustar nije izvoran, u njemu se ističe čatrnja s reljefnim grbom donatora izgradnje samostana dubrovačkog vlastelina Franje Gučetića, što ukazuje na njeno staro porijeklo. Arhitektonska cjelina se od svog početka sastoji iz dva dijela: klaustarskog s crkvom i dvorišnog. Stanje u kome se danas nalazi nije izvorno, njegova prva restauracija je bila poslije velikog potresa od 1887. godine kad je porušeno staro zdanje, a crkva je u izvornom stanju obnovljena uz određenu nadogradnju. Restauraciju samostana iza potresa je vodio i završio fra Vital Andrijašević njegov starješina, 1674. godine. Restauraciju je kasnije pomogla i carica Ana Karolina 1838. godine, a zatim i Marija Pohl-Bogišić iz ostavštine njenog brata, Baltazara Bogišića.