Vrt iznad franjevačkog samostana u Cavtatu je treći dio arhitektonske cjeline cjelokupnog samostanskog kompleksa. Vrt se nalazi između samostana i brda ispod groblja svetog Roka. Vrt sa zidom je jedinstvena cjelina sa samostanskim kompleksom i stvara jednu oazu mira gdje redovnici franjevci mogu uz molitvu i razmišljanje naći duhovni odmor. Dio vrta je iskorišten za sadnju povrća. U vrtu ima maslina, dunja, naranči, čičimka trešanja, smokvi, šipka, jabuka i krušaka te limuna i jedan dud (murva), loze te raznog cvijeća. U vrtu su podzidane terase rustikalnim kamenom, suhozidom iznad kojih se nalaze dolci lijepo uređeni, pet u nizu do kojih se može doći stazama koje su posute sitnom pržinom. Stupovi koji su nekada nosili odrinu za lozu su propali, dosta ih je polomljeno i trebalo bi ih obnoviti.
Kad se bude obnavljao zid treba uzeti u obzir tri važna sastanka Vijeća umoljenih na kojima se raspravljalo o vrtu franjevačkog samostana u Cavtatu
Prvi sastanak Vijeća umoljenih održan je 22.12.1492.; drugi sastanak 16.2.1493.godine,
a treći satanak 6.10. 1494.godine na kojem se donio dokument koji govori o “ogradnom” zidu samostanskog vrta: dopušta se izgraditi i određuju se mjere zida, kao i način na koji ga treba graditi. Mjere zida su: sedam lakata visok, jedan lakat debeo, mora biti od kamena i zidan“ modo graeco“ (Samostan Gospe Snježne u Cavtatu 1984 str. 15).
Gradnja samostanskog zida trajala je duže nego što se očekivalo, i gradnja cijelog kompleksa je završena 1494.godine.
Zid oko vrta franjevačkog samostana je pod zaštitom države kao kulturno dobro.
Vrt se dobro uređuje kao što se vidi iz fotografija.