Arhitektura

Iako se nalazi tik uz more, osunčano je samo južna krilo samostana i pročelje crkve. Sa sjeverne i zapadne strane je samostanski vrt terasasto raspoređen sa šetnicama i odrinama. Perimetar čitavog kompleksa ima oblik pravokutnika položenog u smjer istok zapad, kome istočno krilo tvori crkva, sjeverno i zapadno su dva krila samostana, dok je na jugu samo zid trijema klaustra s lođom na katu.
Klaustar s trijemovima tvori oblik kvadrata. Trijemovi su nadsvođeni križno bačvastim svodovima koji se jednom stranom oslanjaju na konzole u zidovima, a drugom na poligonalne kamene stupove, koji na vrhu imaju kapitele od pokrenutog lišća. Svaka stranica trijema ima pet polja s time da su ugaona polja zajednička dvjema susjednim stranicama. Prema otvorenom dijelu klaustra svaka stranica ima tri luka i četiri stupa. Na sredini otvorenog dijela klaustra, od sjevernog prema jugu ide kamenom popločana šetnica, s kamenim klupama s obje strane u cijeloj dužini, a na njenom južnom kraju je grlo bunar s reljefnim grbom Franka Gučetića na sjevernoj strani.
S istočne i zapadne strane šetnice je cvjetnjak tako da je zemlja nasuta gotovo do vrha ogradnog zida trijemova. Na južnom dijelu terase je natkrivena lođa s prozorima na južnoj i stupovima na sjevernoj, dok je danas i sjeverna staza zazidana tako da su tu stambene prostorije.
Arhitektonske mase su veoma ravnomjerno raspoređene, jer je crkva tek neznatno viša od samostana. Zvonik je u svom današnjem obliku nešto predimenzioniran s obzirom nastale volumene, dok je nekada bio niži i tvorio odmjereno vertikalno usmjerenje kompleksa.
Ulaz u samostanski kompleks je s juga, s mora, a nalazi se na spoju istočnog i južnog kraka trijema. U samostan se ulazi kroz jednostavan kameni portal i to direktno u trijem klaustra, dok crkva pred portalom koji je bogato profiliran ima na dva stupa zabatnu kamenu strehu, ispod koje je u luneti reljefno izgrađen franjevački grb.
Prostori, a doseljeno tome i kretanje kroz njih, imaju uobičajenu dispoziciju za franjevačke samostane na ovom području. Na istočnom, naselju najbližem krilu, nalazi se crkva. To je jednobrodan prostor polukružnog svoda s pravokutnom apsidom također polukružnog svoda. U crkvi je, s istočne strane, nekad bila pridodana jedna bočna kapela (a možda i dvije).
Početkom 20. Stoljeća, s te je strane pridodan jedan brod od četiri traveja, nadsvođeni križno- bačvastim svodovima. Tom je prigodom pregrađeno i pročelje crkve, tako da je dobilo kulisni trobrodni oblik, s time što je istočni trijem klaustra tretiran kako bočni brod crkve. Na sjeveroistočnom spoju broda i apside nalazi se zvonik. U sjevernom krilu samostana do crkve je najprije sakristija i prostorija za goste, a zatim refektorij, dok je u zapadnom dijelu kuhinja i konoba. Na spoju sjevernog i zapadnog, dakle dijagonalno od ulaza u kompleks, što je opet značajka franjevačkog samostana, nalazi se ulaz u refektorij i kuhinju, stubište za kat.
Južnog dijela praktički nije bilo, nego samo ogradni zid prema putu i na katu terasa sa lođom. Na katu je s unutrašnje strane, prema klaustru samostanski hodnik, koji je nekada s terasom trijemova predstavljao jedinstvenu komunikaciju, a po vanjskom se rubu na zapadu i sjeveru nižu ćelije samostanaca. Na sjeverozapadnom uglu kata nalazi se reprezentativna samostanska prostorija (za rekreaciju) iz koje je izlaz u vrt, gdje je uređen “dnevni boravak” na otvorenom – s odrinom, bunarom i kamenim stolom.
Unutrašnjost Crkve je bogata umjetninama, kako skulpturama, tako slikarskim djelima, predmetima od metala i tekstilom.